Društvo iz Programskog vijeća HRT-a, odlučilo je prihvatiti prijedlog glavnog ravnatelja HRT-a, Vanje Sutlića o ostavci ravnatelja televizije, Roberta Šveba. I tako je Šveb napustio kormilo broda već nakon par mjeseci od svojeg službenog imenovanja i to od strane istog glavnog ravnatelja, Vanje Sultića. Donedavno odlični prijatelji, sada za javnost, veliki protivnici. Informatičar Šveb i stari komunistički aparatčik Sutlić, odigrali su još jednu predstavu za svekoliku HR javnost. Sultićeva nesposobnost morala je biti prikrivena do kraja, a jedina osoba koja je bila spremna položiti i glavu na panj kako bi drug Sutlić ostao na poziciji bio je ni više ni manje već Robert Šveb. U tom kontekstu je potrebno promatrati i njegovo postavljanje na poziciju ravnatelja televizije kao i nagli zaborav na privatni business koji je dotični Šveb imao sa HRT-om iako je bio u stalnom radnom odnosu sa tom kućom. Nagli uspon od običnog informatičara do ravnatelja televizije podsjeća na priču o dosizanju "američkog sna" no kako mi živimo u Hrvatskoj, a ne u SAD-u, ova neuvjerljiva priča o uspjehu prikladnija je sadržaju neke od AVA-inih sapunica kojima nam HRT svakodnevno uljepšava dan. Naš junak Šveb na poziciji ravnatelja televizije obnašao je više administrativni posao dok se Vanja Sutlić, poput pravog salonskog komunista, slikao u uredu glavnog-ravnatelja HRT-a odmarajući se od aktivnog nerada. Kako bi svima bila slika jasnija, potrebno je demistificirati instituciju glavnog ravnatelja HRT-a. Naime, to je pozicija koja po Zakonu o HRT-u kao i po svim moralno-etičkim uzusima, odgovara za sve potpisano ili nepotpisano te za sve objavljeno, ugovoreno te plaćeno u ime ili uz posredstvo HRT-a, no u praksi to znači potpisivanje hrpe dokumenata koji su već ionako posloženi i potpisani od ostatka članova ravnateljstva HRT-a što je Sutlić vješto izbjegavao dajući ovlasti tajnicama i stalno gomilajućoj ekipi osobnih savjetnika. To je ujedno i društvo koje je najodgovornije za propuste oko praćenja rukometnog prvenstva. Uz njih glavni krivac je i Sutlić koji je takve ovlasti dodijelio i koji je po dužnosti morao biti prisutan na pregovorima, a ne jedriti i odmarati se uz roštilj i rakiju na jahti u blizini Hvara. U tako poslaganoj piramidi odlučivanja, zadnji po odgovornosti je Robert Šveb, što naravno ne umanjuje i njegovu odgovornost, no ipak u ovom slučaju ona je minorna. Šveb je zapravo poslužio Sutliću kao "pedro" koji će visjeti kada se za time pokaže potreba i to se upravo dogodilo prelaskom prijenosa rukometnog prvenstva na RTL. Švebov prijatelj Sutlić se našao u nezgodnoj poziciji i zatražio njegovu glavu na panju. Nakon neuvjerljive predstave u kojoj se pokušalo izmiješati elemente odlučnosti, odgovornosti i transparentnosti, dobili smo smjenu jednog bezličnog administrativca te ostanak nesposobnog ravnateljstva na čelu sa apsolutnim televizijskim analfabetom Vanjom Sutlićem. Privid demokratičnosti nisu uspjeli spasiti niti članovi Programskog vijeća koje je dio svoje sjednice proglasilo zatvorenim za javnost te time potvrdilo dugo upučivane kritike o netransparentosti, korupciji, nekompetentnosti, nepotizmu i promicanju uskih privatnih interesa. HRT nikada nije bila dalje od termina Javne televizije i nikada nije ovako duboko potonula u vlastite fekalije. Vanja Sutlić i društvo plovi HRT-om potpuno izgubljeno u prostou i vremenu ali istovremeno svjesni vlastitih mogućnosti u pogledu osobne koristi i vlatitog probitka na tuđi račun, u vom slučaju svih pretplatnika. To društvo nije nimalo zanemarivo niti glupo, već vrlo opasno za održavanje HRT-a Javnom ustanovom. Put izlaska se ne nazire i neće ga biti sve dok odgovorne osobe u politici ne shvate kako se u ovoj medijskoj kući moraju odmah provesti ozbiljne tektonske promjene uz najavljivani novi Zakon o HRT-u koji između ostalih zahtjeva i EU.